Nešto slično ovakvoj napravi neće se pojaviti sve do 14. stoljeća. Kako je mehanizam dospio na nesretni brod, nije sasvim jasno
Nemalo je iznenađenje čekalo kapetana Dimitriosa Kondosa i njegovu posadu. Ništa nije upućivalo na to da će još jedna od njihovih plovidbi prema Sjevernoj Africi završiti otkrićem olupine čiji će sadržaj sljedećih gotovo 120 godina zbunjivati svjetske znanstvenike. Godina je 1900., Kondos i njegovi ljudi usidruju se kod otočića Antikitere čekajući bolje vrijeme.
Ime otočića koji se nalazi između Grčke i Krete doista je ono što se čini po imenu – anti-Kitera, nasuprot je većem otoku. Da ubiju vrijeme, ronili su ne bi li i tamo pronašli spužve. Ronilac Elias Stadiatis zaronio je na 45 metara te ubrzo nakon toga povukao konop da ga izvuku van. “Dolje je gomila leševa ljudi i životinja”, izvijestio je prestrašeni Grk. Kondos se sam spustio da provjeri, a vratio se s lijepom brončanom statuom. Dolje je bio drevni brod. Dio rimskog plijena Nastavili su put prema Sjevernoj Africi, ali vratili su se krajem sezone da bi pokupili još predmeta. Vrijeme je bilo da se obavijesti i vlasti. Izvlačenje artefakata s dna pokraj Antikitere potrajalo je više od godinu dana. Nitko nije ni slutio čega sve ima na dnu pokraj malog otočića u Egejskom moru. Izvađene su brončane statue Filozof i Efeb, čak 36 porculanskih skulptura među kojima i Herkul, Odisej, Diomed, Hermes,
Apolon, pa onda i tri porculanske statue konja, brončana lira, nekoliko komada staklenih predmeta... Nije bilo lako proučavati olupinu. Jedan je ronilac poginuo, još su dvojica ostala paralizirana zbog bolesti dekompresije. A još nisu ni našli najvredniji eksponat. Tek 1902. arheolog Spiridon Stais primijetio je na dnu neobičan predmet, komad bronce s ugrađenim zupčanikom s natpisima na grčkom. Pronašao je mehanizam iz
Antikitere, prvo poznato svjetsko analogno računalo, sastavljeno od najmanje 30 dijelova. Kako će kasnije utvrditi znanstvenici sa Sveučilišta u Cardiffu, riječ je o točno 37 zupčanika koji su korisniku mehanizma omogućavali da prati kretanje Mjeseca i Sunca kroz Zodijak, predvidi pomrčine, ali i prati točne dane održavanja važnih festivala poput Olimpijskih igara. Posljednja istraživanja tvrde kako se mehanizmom moglo pratiti datume čak 42 događaja. Ti se izračuni temelje na vremenu od jednog punog Mjeseca do drugog, a korisnik je mogao odrediti i godišnja doba, što je očito bilo korisno za ondašnju poljoprivredu. Korištene su i spoznaje Babilonaca o pomrčinama Sunca i Mjeseca pa je mehanizam pokazivao i to.
Jedna novija teorija dokazuje kako se mehanizmom moglo utvrditi i detaljnije karakteristike pomrčina. Grci su ih povezivali s dobrim i lošim predznacima pa se u slobodnijem tumačenju može reći kako su mehanizmom pokušavali gledati i u budućnost. No najsofisticiraniji izračun bila mu je Mjesečeva eliptična putanja te određivanje Mjesečevih mijena. Datum nastanka? Ili 87. godina pr. Kr. ili između 100. i 150. pr. Kr. pa čak sve do 205. godine pr. Kr. Uzgred, modernoj je znanosti trebalo 75 godina da shvati kako je mehanizam vrijedan istraživanja. U svakom slučaju, nešto slično ovakvoj napravi neće se pojaviti sve do 14. stoljeća. Kako je mehanizam dospio na nesretni brod, nije sasvim jasno, najbliža se istini drži pretpostavka kako je bio dio rimskog plijena koji je s prevožen s Rodosa u Rim gdje je trebao biti dijelom trijumfalne parade koju je priredio sam Julije Cezar. Još se dva poznata Rimljanina pojavljuju u teorijama o teretu s dna Egejskog mora. Prema jednoj, bio je to plijen generala Sule nakon zauzimanja Atene. Prema drugoj, već je i znameniti rimski govornik Marko Tulije Ciceron znao za ‘Arhimedov mehanički planetarij’. No ima i istraživanja prema kojima je brod prema Rimu išao iz današnje Turske. O tome gdje je mehanizam točno nastao više je teorija. Prema jednoj porijeklo vuče iz kolonija na Korintu, prema drugoj, onoj koju je zastupao veliki Jacques Cousteau, riječ je o Pergamu gdje je bila i velika knjižnica od koje je bila veća jedino ona u Aleksandriji. Prema trećoj, sastavljen je na Rodosu u akademiji koju je osnovao stoički filozof Posejdonije. Kako mehanizam koristi teoriju kretanja Mjeseca astronoma Hiparha, može se pretpostaviti kako ga je možda upravo on i konstruirao ili barem na njemu nešto radio. Zanimljivo, na mehanizmu su i upute za uporabu, cijeli pronađeni tekst upisan na mehanizam broji 3400 grčkih slova, a procjenjuje se da ih nedostaje tisuću. Hiparh je, doduše, poznatiji kao otac trigonometrije, a bio je i među prvima koji su vjerovali kako se Zemlja okreće oko Sunca, no to nije mogao i dokazati. Teorija o Rodosu potvrđivana je i naknadno, čak i na način da je mehanizam napravljen za kupca iz Epira u sjeverozapadnoj Grčkoj. DNK iz kosti mornara Suprotno ranijim spoznajama, novija istraživanja zapisa na mehanizmu tvrde kako je mehanizam iz Antikitere bio i izuzetno precizan, do točnosti od jednog stupnja u 500 godina. Zanimljivo, nakon Jacquesa Cousteaua 1976. nije bilo daljih istraživanja lokaliteta. Sve do 2014. godine kada su poduzeta nova istraživanja koja su potrajale sve do jeseni 2016. godine. Otkriveno je tada više od 60 novih predmeta, ali i nešto od najveće važnosti nakon mehanizma – iznimno dobro očuvan ljudski kostur. Znanstvenici se nadaju da će moći iz kostiju izvući DNK i dobiti odgovore tko su bili ljudi na brodu pa možda i zašto je potonuo. Već je Cousteau pronašao ostatke četiriju osoba, što je rijetkost za drevne olupine, no također nijedna prije nije ovoliko istraživana.
Nema komentara:
Objavi komentar